Narodna medicina

Nos (lat. nasus) nalazi se na licu, svakodnevni govor odnosi se na ispupčenje na licu, spoljašnji nos. Nos se sastoji od nosne šupljine u kojoj se nalaze nosnice (lat. nares) i hoane (lat. choanae), tu se nalaze dva odjeljka (lat. septum nasi) to su lijeva i desna nosnica između kojih se nalazi granični zid, pored toga u nosu se još nalazi septum koji se sastoji od kožnog dijela (lat. pars mambranacea), koštanog dijela (lat. pars ossea) i hrskavičnog dijela (lat. pas cartilagiena), i vanjski nos (lat. nasus extremus) sastoji se od korijena (lat. radix nasi), vrha (lat. apex nasi) i hrabati (lat. dorsum nasi) i nosnih krila (lat. alae nasi), zrak ulazi kroz vanjski nos kojeg omeđuju nosna krila, podloga vanjskog nosa se sastoji od hrskavice i skeleta, hrskavica nos se sastoji od triangularne hrskavice (lat. cartilago nasi lateralis), smještena je sa obje strane septalne hrskavice, zavijene parne hrskavice (lat. cartilago alaris major) nalaze se u vrhu nosa, hrskavične pločice (lat. cartilagines alares minores) nalaze se sa parnim hrskavicama i mali hrskavični prutići (lat. cartilagines nasals accesoriae). Gruba podjela nosa ide na široki, uski i srednji nos. Nos služi kao dišni put, sudjeluje u tvorbi glasa, središte je čula mirisa. Ljudski nos može da zapamti preko 50. 000 različitih mirisa, jedna od funkcija nosa je i kihanje, kada kihnemo taj zrak može da dosegne brzinu i do 150 km/h, funkcija mirisa je osjetljivija skoro 10. 000 puta više od osjećaja ukusa, zanimljiva je činjenica da ako mirišemo desnom nosnicom miris je ugodniji, ako mirišemo lijevom nosnicom miris je precizniji…

U bolesti nosa ubrajamo i bolesti sinusa, paranazalnih sinusa (lat. sinus paranasales). To su šupljine ispunjene zrakom i nalaze se u unutrašnjosti frontalne (čeone) kosti, etmoidne (sitaste, rešetnice) kosti i maksile (gornje čeljusti). Sinusi se nazivaju po kostima gdje se nalaze pa tako razlikujemo frontalni sinus (lat. sinus frontalis), etmoidne šupljine (lat. cellulae ethmoidales), sfenoidni sinusi (lat. sinus sphenoidalis) i maksilarni sinusi (lat. sinus maxillaris). Paranazalni sinusi su u nastavku nosne šupljine, njihova uloga još nije potvrđena smatra se da vlaže i zagrijavaju zrak koji dišemo, učestvuju u rezonacij glasa, smanjuju težinu lobanje… Simptomi oboljenja paranazalnih sinusa u početku su hrkanje, zapušenost, bol, pritisak, sekret, sa razvijanjem bolesti dolazi do težeg oboljenja sa simptomima glavobolje, kašlja, sljevanja sekreta, umora, slabe koncentracije, gubitka mirisa, bola u zubima… Preporučujemo sljedeći recept u liječenju paranazalnih sinusa:

Paranazalni sinusi liječenje:

• 500 g krupne soli

Sastojak zagrijati, sol treba da bude na oko 40 C, staviti u krpu i držati na čelu između očiju oko pola sata, ponovno zagrijati i držati pola sata, ne preporučuje se izlaziti vani. Zatim ispirati nos, grlo i usta sljedećim čajem:

• 2 velike (supene) kašike isjeckanog cvijeta i lista kičice
• 1 veliku (supenu) kašiku isjeckanog cvijeta i lista hajdučke trave

Sastojke sjediniti sa 500 ml prethodno proključale vode i ostaviti da stoji oko dva sata, procjediti i ispirati nos, usta i grlo tokom tri dana, zatim osušen i samljeven korijen čemerike možete i biber stavljati u nos da izazovete kihanje, prilikom izbacivanja vidjet će te gnoj.

• korijen hrena

Sastojak sjediniti sa 500 ml vinskog sirćeta i ostaviti da stoji deset dana uz mućkanje više puta dnevno, svakih sat vremena u trajanju od pet minuta udisati sastojak iz boce, preko noći nositi na krpu i držati obloge na čelu, postupak raditi tokom pet dana.